Piše Josip Brnjić, Osijek
Uvod

U ovom radu obradit ćemo i pojasniti pojam milosrđa. Milosrđe u svojem izvornom obliku predstavlja ljubav i samilost Boga prema čovjeku, ali i čovjeka prema bližnjemu. Istražit ćemo biblijske primjere milosrđa, kako u Starom, tako i u Novom zavjetu. Kroz Stari zavjet vidimo kako je Božji narod Boga shvaćao kao strogog i pravednog suca, čime je Božje milosrđe ostalo zasjenjeno. U Novom zavjetu Bog, u liku Isusa Krista, objavljuje pravu sliku milosrđa koja u Kristovoj smrti na križu postiže svoj vrhunac.

1. Milosrđe u Svetom pismu

Kao što možemo vidjeti u Svetom pismu, milosrđe je ključna riječ koja opisuje Božje djelovanje prema nama. „Božje je milosrđe njegova brižnost i odgovornost prema nama.”[1] Milosrđe se neprestano odnosi na Boga i prikazuje se kao jedna od naročitih osobina Božanstva. Na Božje milosrđe čovjek treba odgovoriti milosrđem prema svome bližnjemu jer jedino u ovoj svjetlosti čovjek može postati dostojnim eshatološkog Božjeg milosrđa. Gledajući iz biblijske perspektive, definicija ove velike kreposti opisujemo kao spremnost pomoći patniku, to jest  grješniku. Na nebrojeno mnogo mjesta, i u Starom i Novom zavjetu, Bog se očituje poput milosrdnog oca prema djeci. Njegovo se milosrđe  utjelovljuje i blista u liku Isusa Krista koji se dao razapeti i proliti svoju krv za spasenje grješnog čovječanstva. „Ova temeljna biblijska i kršćanska spoznaja Boga, to Božje milosrdno postupanje prema krhkom čovjeku osnovni je preduvjet ostvarenja milosrđa i dobrote u samom čovjeku.”[2]

Milosrđe nije ništa drugo nego jedan aspekt Božje ljubavi prema čovjeku u nevolji i u patnji. U biblijskim tekstovima Bog je često naklon ljudskim događanjima i prema pojedincu (usp. Post 19,20). To je neshvatljiv paradoks Božje ljubavi. Bog je svet, transcendentan i jedino je ta njegova tajanstvena narav moguća osnova u tom stavu milosrđa prema grešnom Izraelu. Promatrajući Božji narod, on je postepeno prodirao u dubine Božjeg milosrđa, i to jedino preko iskustva grijeha. Zbog toga je vrlo često povezivanje milosrđa i oproštenja grijeha. Biblijski pojam milosrđa otkriva nam Boga, čija se ljubav dobrohotno odvija nad ljudskim zlima i bijedama. Stoga je ta ljubav osnovna manifestacija milosrđa u odnosu na ono što je najgora ljudska bijeda, grijeh. Božje milosrđe ne manifestira se samo kao sažaljenje, već konkretno uzima inicijativu za pomirenje grješnika (usp. Neh 9). Nadalje, Bog iz Biblije jest Bog za čovjeka. To je Bog koji se čovjeku saopćava, koji mu ide u susret i koji neizmjerno ljubi svakoga. Božja bit se u Svetom pismu najviše očituje kroz ljubav koja nadilazi svaku spoznaju. Biblijski i kršćanski Bog jedini je pravi Bog koji može spasiti današnjeg čovjeka, ali i čovjeka kroz cijelu povijest. Zbog svoje neizmjerne ljubavi i neograničenog milosrđa prema ljudima, biblijski Bog, kojeg naviješta kršćanstvo, jest i zauvijek ostaje jedini istinski Spasitelj i Radosna vijest čovjeku svih vremena i generacija.

 

1. 1. Stari zavjet o Božjem milosrđu

U Starom zavjetu milosrđe je kao tema često prisutna, najvećim dijelom vezana uz temu saveza, a izražena je raznim terminima. Jahve, iako nadmoćniji, jest Bog koji uvijek ostaje vjeran savezu. Njegov odnos prema narodu je dobrostiv i milosrdan. Dobrota Jahvina prema svom narodu očituje se u doba najvećih opasnosti i onda kad je narodu najpotrebnija potpora (usp. Br 14,17-20). Kad se narod ne pridržava saveza, Jahve intervenira, kažnjava, ispravlja teškom rukom, ali ne zaboravlja biti milosrdan Bog (usp. Izl 33,19). To potvrđuje i pojam na kojeg nailazimo u idućem poglavlju: „Bog milosrdan i milostiv” (Izl 34,6). Nije samo milosrdan prema čovjeku u nevolji, nego i nježan, vezan naročitim osjećajima za ljude (usp. Hoš 2, 21-22). Isto tako, 37. psalam kaže za Boga: „Uvijek je milosrdan i u zajam daje” (Ps 37,26). Psalmi i mnogi daljnji tekstovi iz Starog zavjeta veličaju nepojmljivo i veliko Božje milosrđe. Ono što nadilazi iskustvo ljudi je prihvaćanje grješnog čovjeka od svetog i svemogućeg Boga, Božje priklanjanje čovjeku premda je zaslužio pravednu kaznu i Njegovo neprestano opraštanje, što je i najveći izraz božanskog milosrđa. O ovome milosrđu svjedoči i prorok Hošea (usp. Hoš 11, 7-9), kao i jedan duhovni pisac: „Bog u svome milosrđu povlači svoju pravednu srdžbu da bi ljudima dao priliku za obraćenje.”[3]

1. 2. Novi zavjet o Božjem milosrđu

U Starom zavjetu čovjek je često imao krivu sliku Boga. „Smatrali su ga dalekim od čovjeka, čak su ga se i bojali te su imali različite percepcije Boga. Zbog svoje ideje o Bogu, po objavi Isusa Krista, mnogi su ostali sablažnjeni Božjom blizinom, Božjim kriterijima, Božjom logikom.”[4] Usprkos tome, u Novom zavjetu Božje obilježje milosrđa poprima posebno značenje jer radosna vijest, taj spasonosni događaj koji je ostvaren u Kristu, objavljenje je milosrđa. Već od početka svoga Evanđelja Luka propovijeda o Božjem djelu ljubavi i milosrđa kroz Duhom Svetim nadahnute Zaharijine riječi. Zaharija objavljuje da je Bog učinio milosrđe očevima i da Ivanovo rođenje svečano otvara Njegovo milosrdno djelo (usp. Lk 1, 39-79). Bog je kroz čitavu povijest, na različite načine, objavljivao svoju očinsku ljubav do te granice da je poslao Svoga Sina kako bi otkupio svijet. On izvršava svoje obećanje i šalje Svoga jedinorođenoga Sina da po utjelovljenju, muci, smrti i uskrsnuću otkupi slabog i grješnog čovjeka. „Sam Isus nas poziva i potiče da nasljedujemo milosrđe svog Oca nebeskog: „Budite milosrdni kao što je milosrdan Otac vaš”[5] (Lk 6,36). Isus poklanja osobitu ljubav prema siromašnima te je prijatelj grešnika i carinika, stoga je milosrđe, u svojoj biti, zapravo ljubav prema bližnjemu. Isus je došao tražiti i „spasiti ono što je bilo izgubljeno” (usp. Lk 19, 10). Najveći trenutak Božjega milosrđa pokazuje se na Isusovu križu. Isus, polazeći od križa, svima koji mu bezuvjetno dolaze hoće darovati svoje oproštenje, stoga je milosrđe koje preporučuje Novi zavjet djelatno i uslužno smilovanje. Osim toga, najjasnije svjedočanstvo Božjeg milosrđa koje se očituje u osobi Isusa Krista je priča o izgubljenom sinu. U tom odnosu vidljiva je Isusova zadaća, a to je otkriti „Oca milosrđa” (LG, 56). Krist je od Boga utjelovljeno milosrđe. Po Isusovom utjelovljenju, čovjeku se potpuno objavljuje Božje milosrđe: „I Riječ tijelom postade i nastani se među nama” (Iv 1,14). Među nama se nastanila Riječ jer Bog želi ući u puninu odnosa sa svakim od nas. Po svome Sinu, utjelovljenoj Riječi, spušta se na razinu grješnog čovjeka kako bi ga vratio u puninu svoje ljubavi. Nije se rodio kako bi umro na križu, no poradi ljudskog spasenja Bog prihvaća totalno poniženje i prividni poraz. Upravo zato je utjelovljenje Božjeg milosrđa pravi razlog zbog kojeg se treba radovati srce vjernika.

[1] N. MIHALJEVIĆ i A. GAVRAN, Kako primiti Božje milosrđe? Knjižnica „Naša obitelj”, Donji Andrijevci, 2015., str. 34.

[2] G. TURČIN, Sveti Leopold Bogdan Mandić čovjek milosrđa i dobrote, Hrvatska Kapucinska Provincija, Osijek, 1989., str. 5.

[3] L. TANNER, Prihvatiti Božji zagrljaj. Pomoć za razmišljanje uz ispovijed, Putevi odrasle vjere, Nova Bila, 2015., str. 74.

[4] Milosrđe mu je ime. Ured za Pastoral mladih i zvanja Hrvatske salezijanske provincije, Zagreb, 2008., str. 24.

[5] M. NIKIĆ, Krive i prave slike Boga, Zaklada Biskup Josip Lang, Zagreb, 2014., str. 32.

© 2015 Spiritanci
Top
Prati nas: