Osim Isusa i Bartimeja, postoji još jedan tihi lik koji ide za Isusom. To je Crkva. Dvije stvari su vrijedne za vidjeti. Crkva je zapamtila kako se zove onaj prosjak, a isto kako se zove njegov otac. Takva bismo trebali mi biti Crkva. I druga stvar, oni koji su pratili prosjaka iako su ga najprije ušutkivali, kasnije izgovaraju jednu prelijepu rečenicu: Budi hrabar, podigni se. Zove te! (Mk10,49). Jerihon iz kojeg dolazi slijepi prosjak znači mjesec (hebr. Jaar). Mjesec vlada noću. Prema tome Jerihon je duhovno mračan grad. Njegovi stanovnici nisu uljudni. Tuku strance (Samarijanac – o čovjeku u jarku). To je grad, koji simbolizira zlo. Jerihon je bio zadnja zapreka u osvajanju Svete zemlje. Kako bi se ušlo u raj treba pobijediti Jerihon.

U tom gradu sjedi čovjek. Njegovo se ime može prevesti kao vrlo lijep i plemenit čovjek. Iako je možda bio bogat, ipak nije uspio u svom životu. U tom gradu jednostavno nitko nije uspio. On je slijep, ali nije se takav rodio. Prema grčkom glagolu (anablepso) on je prije vidio. On dolazi Isusu i obraća mu se uz naslov Sine Davidov i Rabbuni.

Druga osoba koja na isti način oslovljava Isusa je Marija Magdalena (Iv 20,16). To je najveći stupanj osjećaja prema Isusu. Nema više istih naziva osim ta dva. Možemo se zatim pitati što povezuje Bartimeja i Mariju Magdalenu?
Njih dvoje su slijepi. Marija Magdalena kad je stala pred Isusom nakon uskrsnuća i nije ga prepoznala. Mislila je da je to vrtlar. Ona je bila duhovno slijepa. Imala je sedam zloduha, znači puninu zla. Predaja govori da je bila prostitutka, no mi to točno ne znamo. Bartimej slijepac i Marija iz Magdale su sebi slični ne samo po sljepoći. On i ona nisu također uspjeli u životu, on i ona obraćaju se Isusu Rabbuni (Mk 10,51).

Tko su ti ljudi? Moguće da po biblijskoj tipologiji možemo u njima prepoznati Adama i Evu. Jer prvi je grijeh zapravo u tome da su oni progledali, ali na krivi način. Sotona govori: Gledat ćete kao što Bog gleda. Otvorit će vam se oči, progledat ćete! (usp. Post 3,7). Oni su progledali i shvatili su da su prevareni. Bili su goli. Bog ih je obukao u kožne ogrtače da im ne bude hladno izvan raja. I Bartimej ima na sebi ogrtač, koji baca sa sebe.

To je priča o nama. Svaki muškarac koji čita ove riječi je Adam. Svaka žena koja čita ove riječi je Eva. I svi smo iz Jerihona. Pretpostavljam da svakome nešto nedostaje, a na kraju i nedostajemo i sami sebi. Slijep si ukoliko misliš da ti nešto nedostaje jer Krist ti je sve darovao. Zlo te pokušava nagovoriti da ti nešto nedostaje. Slijepi smo po tomu da dopuštamo zlu da nas vuče za nos. Slijepi smo tada kada mislimo da nismo sposobni za prijateljevanje s Bogom i kada mislimo da se nećemo moći otarasiti naših grijeha. Možda misliš da nema za tebe spasa? To zapravo znači da si slijep jer kroz naš životni Jerihon prolazi Isus i to svaki dan. Jedino što trebamo učiniti je gesta slijepog Bartimeja. Odmah se podići, skinuti ogrtač naše sljepoće i otrčati Isusu.

Znate li kako se osjećao Baritmej kada je morao doći Isusu? Nije ništa vidio dok je trčao Isusu. Teško je ići zatvorenih očiju, a kamoli trčati. Sigurno je više puta pao, ali to ga nije smetalo.
Isus te danas, po ustima Crkve, poziva da mu priđeš iako si slijep. Crkva te podsjeća i govori, budi hrabar jer te Isus zove. Ti moraš odmah skočiti (anapedesas) poput Bartimeja i skinuti sa sebe ogrtač svojih čudnih uvjerenja da nisi dostojan, da se ne možeš otarasiti svojih grijeha, da ti nije oprošteno jer su to lažne krivice. Kad je Bartimej potrčao, odmah je i progledao.

Mi često sjedimo u nekom našem đumbusu i želimo da se sve mijenja oko nas. I da Isus radi, ali mi ništa ne poduzimamo. Danas skini sa sebe ogrtač grijeha i kaži ne želim ga više. Mnogi misle da ne mogu živjeti bez svojih grijeha i da je to normalno. Nalikuju tada na Bartimejev ogrtač koji mu je bio dom i ležaljka i kojim se pokrivao. No, on to sve baca sa sebe i ide k Isusu. On nikada više nije tražio svoj ogrtač. Nije ga zanimalo hoće li ga netko ukrasti. Nije znao hoće li vidjeti ili ne. On je trčao Isusu. Zato ostavi sve to što nosiš na svojim leđima. Pokušaj svojim srcem iskočiti Isusu. On se nije bojao niti stidio što će drugi reći. Vjerujem da se i tvoje srce kida i želi iskočiti i potrčati Isusu, ali nešto ti ne da. To je đavao koji ti govori to nije tako kako vidiš.

Pogledaj svoje srce i vidi iz čega moraš iskočiti, što napustiti, ne oklijevaj. Ukoliko iskočiš, Isus će u isti mah učiniti da progledaš.

pater Arek Krasicki, CSSp, Osijek

© 2015 Spiritanci
Top
Prati nas: